Priprema?

Koliko god da se pripremamo za Onaj život, ne možemo se mi ovdje tako pripremit da znamo sve što treba da radimo i kako da se ponašamo tamo, ni kako će da nam bude…
Ta, pa ni za ovaj Život, tj.ovaj dio Puta nema nikakve pripreme (makar je se ja ne sjećam), nego nekako svi, svako na svoj način, svojom brzinom i bauljajući u početku, polako saznajemo i ispitujemo i ispravljamo se, i prirodno to dolazi, sa uglavnom, velikom podrškom okoline… Ono što sigurno znamo je da je Tamo Vječnost, a to otprilike znači kao da ovo, kako ovdje dišemo, osjećamo, bitišemo, tamo se vrti u krug, iznova i iznova…
Pa, polako samo, bez opterećivanja, ali neka je po Tvojoj mjeri, po mjeri Tvog Srca!
E, tu može bit muke i borbe, i dooosta suza (neka iiih 🙏🙏🙏) dok raščivijaš sve što nije bilo po Tvojoj mjeri, a mislio si da jeste, ili su ti govorili da jeste iako si ti osjećao da nije, a nekad su te možda čak i (na)silno ubjeđivali, busajući se ‘znanjem’ što je ‘najbolje za tebe’ a ti vidiš po njihovim sumornim licima, bez osmijeha, da je tek to, miljama daleko od Istine. Malo ko te stvarno pita kako bi ti, ali ne boj se, to samo dok jednom ne čuješ to pitanje od samog sebe.

Da daa, prvi put kad sam sebe pitaš “Kako želiš Ti?”, sa sve ručicom na srdašcu svom, negdje će spolja da odzvoni, poput eha, i tako svaki put, svaaa kiii puuut 🤗🤗
I sva ta nekadašnja muka i bol tih tuđih šavova će da prođe, a proces iscjeljivanja će da pokrene već prva ostvarena želja tvog srca, znaj!
Samo Ti, ne dozvoli Ti da ti drugi Život (čitaj: Vječnost) kroje.
Idi nasmijan, i budi sa onima koji se lako smiju, radi ono što te zasmijava, igraj se, RADuj se!
Samo opušteno, pošteno, srcem! ❤❤❤